Predstava „Don Kihot“ , koprodukcijsko ostvarenje 32. „Barskog ljetopisa“ i Gradskog pozorišta Podgorica, u režiji Andraša Urbana premijerno je izvedena u subotu 20. jula na Ljetnjoj pozornici Doma kulture u Baru. Kao sopstveni autorski projekat Urban je iz Servantesovog romana uzeo tek srž i preslikao je u društveno političke okolnosti naše današnjice, upirući prstom u mnoge probleme od kojih se položaj žena u društvu ističe zahvaljujući kompletno ženskoj glumačkoj podjeli.
Iza osamdeset minuta punih energetskog naboja stoji dug i težak proces ali, kako kaže Urban, postignut je finalni oblik živog pozorišta koje djeluje sa svojim sredstvima na zdrav i iskren način.
„Publiku ne treba da dovodimo na dosadne i mrtve stvari, nego da pokažemo da pozorište može da se predstavlja i drugačije. Da shvatimo da je to medij koji je živ i koji govori iskrenije, koji se bavi onim problemima u kojima živimo a čak nas i zabavlja“, istakao je Urban i naglasio da kada predstava govori o ženskim pravima, ona govori o čovjeku, i tome dokle smo spremni da idemo da bi promijenili svijet.
Urbanov „Don Kihot“ tjera svakoga da se preispita, i duboko u sebi spozna jednog takvog idealistu koji prkosi stvarnosti. A u borbu sa vjetrenjačama, takoreći, krenula je i direktorica festivala „Barski ljetopis“ Ksenija Popović Ivanišević, onog trenutka kada je odlučila da pozove jednog ovako beskompromisnog reditelja i na festivalu kao producent postavi jedan alternativni, provokativni pozorišni komad. Ipak, kako kaže, publika je pokazala da je spremna, a stajaće ovacije idu u prilog tome.
„Ovo je to što sam očekivala, a znala sam koga zovem i zašto ga zovem. Mislim da je tema žena nešto o čemu slušamo toliko decenija i da smo po malo počeli da je ignorišemo. To je postalo vrlo opasno jer žene i dalje žive u inferiornom položaju u odnosu na muškarce. Čini mi se da smo se dotakli mnogih aspekata te inferiornosti koja nam je nametnuta i na koju pristajemo, kojoj mi učimo naše kćeri i koju prosto propagiramo iz generacije u generaciju. Ja stalno kažem da šovinizam ne propagiraju muškarci, već majke i sestre muškaraca. Imala sam čast i privilegiju da učestvujem u toj prvoj fazi cijelog procesa i da su neke stvari koje sam i ja izgovorila ušle u predstavu“, rekla je Popović Ivanišević i dodala da je bilo vrijeme da se sa „Barskog ljetopisa“ ponudi malo eksplicitniji i direktniji angažman.
Još od svojih rediteljskih početaka Urban je rok i pank muziku spojio sa svojim pozorišnim izrazom, dajući mu tako ton pobune i direktne komunikacije sa publikom. Na scenu je postavio bubnjeve, klavir i sedam mikrofona što nagovještava glasan i jasan obračun sa vjetrenjačama, u ovom slučaju tradicijom, običajima, društvenim normama. Spektakularne songove koji čine polovinu predstave potpisuje kompozitorka Irena Popović Dragović, čiju muziku na sceni pored glumica izvode pijanistkinja Ana Vukazić i Milena Kankaraš na bubnjevima.
Urban, koji je sa autorkom teksta Vedranom Božinović odlučio da glumačka postavka bude isključivo ženska, uloge je povjerio crnogorskim glumicama Branki Femić Šćekić, Kristini Obradović, Branki Stanić, Jeleni Simić, Sanji Popović, Vanji Jovićević i Anđeliji Rondović.
Ovih sedam izuzetnih mladih žena ostavile su svaki atom svoje energije na sceni i uzdrmale su osjećanja publike, duboko dirnuvši u svijest i savjest. Na sceni maestralna Branka Femić Šćekić, uživala je u zahtjevnom procesu rada na ovoj predstavi, a šta joj je ženski pristup „Don Kihotu“ donio, kaže:
„Veliko preispitivanje mi je donio u smislu da li smo mi žene danas opterećene da budemo idealne? I šta je to idealna žena? Da li to postoji? Koliko smo mi žene spremne da se borimo za ideale? Koliko smo spremne da izađemo iz zone komfora?“
Predstava, između ostalog, govori i o položaju glumica u društvu, a šarmantna Anđelija Rondović kaže da je ova ženska podjela mnoge začudila, te da glumicama u Crnoj Gori nije lako:
„Ja sam se lično pitala koliko uopšte ima ženski likova u književnosti? A kad čujete Don Kihot a sedam žena, pitate se šta će se tu desiti? Glumicama je jako teško, jer se uglavnom prave podjele sa jedan ili dva ženska lika, ostalo su sve muškarci i nije nam lako da se izborimo za naše mjesto“, zaključila je Rondovićeva.
Za scenografiju predstave je zadužena Smiljka Šeparović Radonjić, a kostimi su djelo Line Leković.
Reprizna igranja zakazana su za 21. i 22. jul, kao i za 10. avgust na ljetnjoj pozornici Doma kulture u Baru. Pred podgoričkom publikom predstava će premijerno biti izvedena 20. septembra i od tada će biti na stalnom repertoaru Gradskog pozorišta.