Pred više od tri stotine gledalaca u utorak, 2. jula otpočeo je pozorišni program 32. „Ljetopisa“ predstavom „Tartif“ reditelja Igora Vuka Torbice u produkciji Narodnog pozorišta Sombor i Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad.
Ovaj autorski projekat jednog od trenutno najprominentnijih reditelja mlađe generacije, rađen je po motivima originalne Molijerove drame iz 17. vijeka, koja u svom izvornom obliku obrađuje temu licemjerja u religioznom smislu. Ovo klasično djelo u adaptaciji Torbice, prikazuje Tartifa kao savremenog čovjeka koji govori u ime čitave publike koja ga posmatra i prolazi kroz iste transformacije pred njim i sa njim.
Zadržavši skoro četrdeset posto teksta originalnog klasika, reditelj je improvizacijom sa likovima aktuelizovao temu kroz projekat „Komično u klasičnom“.
Izvanredna Hana Selimović u ulozi Dorine, pripovjedača, publiku dočekuje i uvodi u priču, likove i međuljudske odnose, a kako predstava odmiče, o Tartifu se samo govori kao o zlom duhu čiji poguban uticaj samo Dorina (Selimović) vidi.
Najzad u maestralnom izvođenju Saše Torlakovića, Tartif je personifikacija vlasti koja manipuliše svima nama, a ovaj nagrađivani glumac mišljenja je da je savremeni Tartif slojevit te da otvara mnogo tema:
„Otvorili smo puno tema, ali samo ako krenete od priče o moralu, beščašću, pristajemo da nam se serviraju slatkorječivi proizvodi preko raznih medija. I nije tu problem u čovjeku koji priča, on je takav pa je takav. Mene više zanima šta je to u nama te pristajemo na to da nas neko zavede da nas ubjeđuje u nešto. Zapravo svi mi više slušamo šta priča, nego ko priča, i to je problem i naših prostora i globalno.”
Ovaj višestruko nagrađivani glumac iz Sombora nije ljubitelj aktuelizacije klasika, ali ovakav savremeni Tartif zapravo nije izgubio svoju nit, već je pažljivo prilagođen vremenu i publici ovdje i sada, ne narušivši originalnu formu:
„Ja sam jako obazriv kada su klasična djela u pitanju. Nekako mislim da su velika djela klasične dramske literature za sva vremena i biće i za hiljadu godina. Ali ono što smo mi izvršili, kako kaže kritika a ja se slažem, dekonstrukciju komada pa smo onda to ponovo sklapali i analizirali. Radili smo kroz jednu zanimljivu radionicu i na kraju došli do rezultata koji je takav da publika voli ovu predstavu bez obzira na to što je na momente tema izuzetno teška”, zaključio je Torlaković, a i barska publika, sudeći po aplauzima i reakcijama dijeli to mišljenje.