Duodrama „Frenki i Džoni“, u produkciji Narodnog pozorišta iz Beograda, Narodnog pozorišta Sombor i Beo Arta, odigrana je sinoć u Dvorcu kralja Nikole, u okviru zimske scene Barskog ljetopisa. Hladnu decembarsku noć u gradu pod Rumijom ugrijala je priča o ljubavi, strasti, željama, strahovima, životnoj patnji, ali i radosti, koje su svojom ubjedljivom igrom dočarali glumci Sloboda Mićalović i Igor Đorđević, u komadu koji je režirala mlada rediteljka Tea Puharić, po tekstu američkog autora Terensa Meknelija.
Frenki i Džoni su dvoje sredovječnih ljudi, koji sticajem raznih okolnosti, nisu uspjeli da nađu mir i sreću, koju su uvijek sanjali. Naprotiv, iza Džonija je život bivšeg robijaša i alkoholičara, koji je ostao bez žene i djece, a Frenki nosi duboko urezana sjećanja na prevaru, koju joj je priredio čovjek koga je voljela i koji ju je počeo fizički zlostavljati. Takva životna priča i jednog i drugog ostavila je gorčinu u ustima, strah od ljubavi, vezivanja, pogrešnog izbora, ali i žudnju za svim tim. Na skromnoj sceni koja predstavlja skučeni stan u kome živi Frenki i u kome se odvija cjelokupna radnja, vidimo dvoje ljudi koji se, kao u smjeloj i na mahove opasnoj, partiji šaha, bore za mogućnost da ponovo vole i budu voljeni. Džoni na otvoreniji i hrabriji način, Frenki bojažljivo, otuđeno i panično.
Sve je to zbog prethodnih loših iskustava. Život nam stalno pokazuje i sigurna sam da je svako od nas svedok bar nekog od događaja kada imate nekog ko vas je bar povredio, bio to prijatelj, partner ili neko drugi, a vi ste, barem
po vama, dali svoj maksimum emocija. To je iz predostrožnosti da čovek ne bude opet povređen na isti način. Frenki zato ne dozvoljava sebi da se upusti lako u bilo šta. Divno je što smo otvorili tu temu, pa i to što ne znamo da li će oni biti srećni. Džoni joj u jednom trenutku kaže: „Ti želiš garanciju da ćeš biti srećna.“ Čini mi se da bi svako do nas to želeo, a to se ne može dati nikako, kazala je Sloboda koja igra Frenki.
Igor i ona uigrano, vješto uklopljeno, znalački iskreno i vrlo ubjedljivo grade odnos ova dva lika. Isprepletana komičnim elementima, priča često dobija obrte, koji do samog kraja ostavljaju gledaoca u neizvjesnosti da li će njih dvoje srušiti svoje emocionalne barijere, probiti štitove i bezrezervno se prepustiti jedno drugom. Pa čak nam i kraj, iako srećan, ne obećava da su ovo dvoje ljudi trajno pronašli svoj mir. Kontekst duodrame, u kojoj je sav teret priče na samo dva glumca koja su sve vrijeme na sceni, dodatno pojačava tenziju.
To je problem svih duodrama, mada je ovo moje prvo iskustvo sa jednom takvom. Sreća je što sam imao Slobodu 
za partnerku i što smo dugo igrali zajedno, pa smo uigrani. Ali to svakako nije kao u standardnim predstavama, u kojoj imate jednu scenu, pa se malo izduvate i pripremite za sljedeću. Ovde ste sve vreme tu, izloženi. Ovaj nam je prostor dosta i pomogao i odmogao istovremeno. Mi igramo ovo inače na većoj sceni, u Narodnom pozorištu, a tako je i na drugim gostovanjima. Ipak, ovo je mera za ovu predstavu. Tako da smo, posebno u početku, negde i gađali da pogodimo frekvenciju publike, da nas lepo i čuju i osete. Mislim da smo uspeli i zadovoljan sam, prokomentarisao je Đorđević na kraju igranja koje je zadovoljna publika nagradila aplaudirajući dugo, na nogama.
Godina na izmaku je bila veoma uspješna i za njega i za Slobodu Mićalović. Ona je, naime, prije nekoliko dana završila snimanje serije „Nemanjići“, koja je novi projekat RTS-a. U 2018. očekuje se premijera serije „Koreni“, u kojoj Igor i ona dvoje tumače glavne uloge, a najavili su uloge i u novim predstavama.
Barski ljetopis će pak godinu na izmaku, na svojoj zimskoj sceni zaokružiti novogodišnjim koncertom ruskog pijaniste, Oleksija Molčanova, koji je zakazan za četvrtak, 28. decembar u 19h u sali Dvorca. Organizatori su za 2018. godinu obećali podjednako raznovrstan, kvalitetan i uzbudljiv program.