Poznati violinista svjetskog renomea, Roman Simović, nakon mnogo godina, nastupio je opet u Baru, i to u okviru muzičke selekcije Bojana Suđića za 31. izdanje „Barskog ljetopisa“. Sazvučje violine i klavirske pratnje za koju je bila zadužena pijanistkinja Olga Sitkovecki, ispunili su sinoć, 21. jula, amfiteatar u Starom Baru. Umjetnik koji se smatra jednim od najboljih virtuoza na violini danas, koncertmajstor Londonskog simfonijskog orkestra, Simović, izveo je tom prilikom neka od najljepših djela Ravela, Prokofjeva, Vjenjavskog, Isaia, Sen Sansa, pisanih za violinu.
Simovića su, smatra stručna javnost, briljantna virtuoznost i urođena muzikalnost, izdvojile kao jednog od najboljih na svjetskoj muzičkoj sceni. Zahvaljujući tome, osvojio je sve velike koncertne muzičke sale. Ipak, nastupi na ovim prostorima za njega su stalno podsjećanje da bi volio da se vrati i živi ovdje. Sinoćnji nastup na „Ljetopisu“, u Baru, bio je prvi nakon duže pauze.
Počastvovan sam što sam pozvan na festival. Ne pamtim kad sam posljednji put svirao u Baru. Znam da je to bilo na „Barskom ljetopisu“, ali se teško mogu sjetiti koje godine. Ovdje su moji počeci. Sjećam se, recimo, jednog republičkog takmičenja za djecu koje sam svirao u ovom gradu. Bar volim jer je to prvi grad na moru u koji sam ikada došao. More, dakle, pamtim po Baru, iz kog nosim mnogo toplih uspomena. Ako bih mogao da biram svakako bih živio ovdje. Za sada to nije moguće, ali ko zna, možda jednog dana i bude. Pokušavam na svaki način da što je više moguće budem u Crnoj Gori, kazao je Simović.
Boljšoj sala Moskovskog konzervatorijuma, Marinsky teatar u St. Petersburgu, Grand Opera u Tel Avivu, Viktorija hol u Ženevi, Rudolfinum hol u Pragu, Barbikan hol u Londonu… solistički nastupi sa vodećim svjetskim orkestrima i najuspješnijim dirigentima, predavački masterklas-ovi u Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije, Južnoj Koreji, Crnoj Gori, Srbiji, Izraelu, Italiji, ostvarene saradnje sa mnogim drugim uspješnim umjetnicima… samo su osnovne stvari u njegovoj bogatoj biografiji. Simović smatra da se zarad velike i uspješne karijere umjetnik mora odreći privilegije da ostane u svojoj zemlji.
Mislim da je dobro da čovjek ode u jedan veliki evropski grad, u Evropu, da proputuje svijet, da se vidici malo otvore, da može učiti od boljih. Drugo, uslovi koji vam se pružaju u jednom Londonu prosto ne mogu da se porede sa onima koje smo imali u Crnoj Gori, kada sam otišao. Teže je i u ekonomskom smislu, a teže je i objasniti političarima ovdje zašto je bitno to što radimo. To je konstantna jedna borba pri objašnjavanju toga zašto je kultura temelj jedne države. Naravno, i kod njih je kultura na posljednjem mjestu, nemojte misliti da im nije teško, ali opet se nešto radi i postoji ogromna tradicija. Sve su to neke stvari zbog kojih se morali otići, ali vjerujte da se
svi mi koji smo pošli najradije vraćamo ovdje. Ja zato uvijek ljeto ostavljam za koncerte na Balkanu, objasnio je poznati violinista.
Roman Simović muzicira na „Stradivari“ violini iz 1709. godine, nastaloj u zlatnom dobu najpoznatijeg graditelja violina i koju posjeduje veoma mali broj ljudi na svijetu.
Odgovornost koju imate držeći samo ovu violinu je ogromna. Naravno, ona je osigurana i pokušavam najbolje što mogu da brinem o njoj. Stara je preko 300 godina, i naravno, treba da nađe svog vlasnika i nakon sebe, tako da je riječ o neprocjenjivoj odgovornosti. To je jedan idealan instrument iz zlatnog perioda Stradivaria. On može sve što zamislite, pogotovo ako ste u nekoj divnoj sali. Ovdje na otvorenom je to malo teže, ali ako odete u neku dobru salu onda razumijete zašto je to poseban instrument. Dok je ova violina sa mnom, uživam maksimalno, zato što je ona nešto idealno za svakog violinistu, dodao je Roman Simović.
Tim prije, svaki njegov nastup nije samo susret sa velikim virtuozom, već i prilika da se vidi i čuje instrument neprocjenjive umjetničke, kulturološke i istorijske vrijednosti. Nastup Romana Simovića sinoć u Baru bio je besplatan za sve posjetioce, što je odraz želje organizatora da vrhunsku umjetnost i nastupe nekih od najboljih svjetskih muzičara, koji ove godine nastupaju na „Ljetopisu“, učine dostupnim svima.