Predstava Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“, u režiji Andraša Urbana – „Leptir“, odigrana je u ponedjeljak, 02. jula, u okviru dijela pozorišne selekcije „Ljetopisa“, posvećene crnogorskom teatru. U predstavi, čiji je tekst napisao Aleksandar Radunović Popaj, uloge su tumačili: Ana Vujošević, Srđan Grahovac i Dejan Ivanić, koji su na kraju izvođenja dobili ovacije publike u Baru.
Sugestivno, surovo i beskompromisno, Andraš je još jednom suočio gledaoca sa istinom, ovoga puta istinom o porodici, čovjeku, njegovoj otuđenosti, sebičnosti, njegovom identitetskom lutanju, nedostatku empatije, poremećenim vrijednostima, i opet o društvu čiji se svaki deformitet i mana ogledaju u pojedinačnim odnosima, svim slojevima naše svijesti, jeziku, postupcima.
Moje viđenje je da je ono najtragičnije uvijek u društvu i da je to taj porodični razdor, dakle, ta otuđenost u porodici, nerazgovor, neiskrenost, jedna nepažnja, neobzir, nebriga za sopstveno dijete i onog drugog pored vas. U posljednje vrijeme to je apsolutno pod uticajem sticanja materijalnih dobara, poboljšanja finansijske situacije i to je karakteristično za jednu primitivnu sredinu, kakva je naša. E onda se dešava to da ruku niko nikom ne pruža. Mi se često pozivamo na našu tradiciju, na nešto što je važna i čestita prošlost, a biće da to nije tako. Biće da mi jako malo pravih vrijednosti ostavljamo iza sebe, kazala je glumica Ana Vujošević.
Ovaj komad „beskompromisno dekonstruiše pojam porodice. Čovjek, unutar sopstvene nesposobnosti da se obračuna sa tradicionalnim
pristupom društvu, nije u stanju da postane adekvatno „ja“, autentično lice osnovne zajednice, da prihvati onog drugog, s kojim treba da čini onu prvobitnu ćeliju društva, koja svakako nije namijenjena za destrukciju već za stvaranje“.
Andraš zato traži da se ponovo rodimo, da razmislimo o nama samima, da damo šansu životu, boljim odnosima, boljem razumijevanju i boljoj budućnosti. On nam sugeriše da iz ružnog uvijek može da se rodi lijepo, kao što i iz lijepog ponekad nastaje ružno i da smo stalno u tom ciklusu, ali da moramo raditi na tome i boriti se za sve to samo istinom, dodala je Vujošević.
Sloj lokalnog pohranjenog u jeziku junaka, slika naših kretanja i težnji, sugestivna muzika koja prati ili definiše atmosferu, podjednako znakovita igra svjetlima, nasnimljene replike likova u prvom dijelu, ekspresija tijela i glumačke finese; kvaliteti su predstave „Leptir“, koja opet na Urbanov način, ostavlja gledaoca zateknutog i zamišljenog.
Muziku za predstavu radio je takođe Aleksandar Radunović Popaj, dok Urban, osim režije, potpisuje i scenografiju. Dramaturgiju je uradio Rajko Radulović, a kostimografiju Lina Leković.