Senad Karađuzović, novinar i pisac iz Bara promovisao je sinoć ispred Dvorca kralja Nikole roman „Petoljetka nedobrog Džejkoba“, koji je iz štampe izašao ove godine, u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Bio je to posve neobičan razgovor sa, takođe novinarom i piscem, Milanom Vujovićem, u okviru koga su se otvorile ne samo teme važne za ovo djelo, već i one koje se tiču života u Baru i Starom gradu nekada viđenom iz perspektive ovog autora. Ljude koje je sretao, sa kojima je živio, utisci koje je iz tih susreta ponio, slike koje pamti i čuva kao vrijedne uspomene, našle su svoje mjesto u promovisanom djelu, koje tako dobija odrednice romansirane autobiografije, koja na moderan i posve pitak način obuhvata nekoliko generacija i njihovih društveno predodređenih sudbina.
Prvo što privlači pažnju u vezi sa „Petoljetkom nedobrog Džejkoba“ je naziv. To je samo jedan u nizu Karađuzovićevih neobičnih naslova – „Očevi umiru dvaput“, „Krpljenje ulica“, „Priče iz 1002 noći“, „Šekspir & Co Bar“, „Vremenski nered“ i sl.
„Ja sam se uvijek nadao da ću dobro da prodajem knjige, ako je pakovanje interesantno. A to uopšte nema veze sa
tim. Šalim se, naravno. Svaka knjiga ima svoj naslov. Kod mene oni nastanu obično na početku pisanja, i uglavnom se više nigdje u knjizi i poglavljima ne ponavljaju. Dakle, napišem završetak knjige i dam joj naslov. Tako imam početak i kraj i to je to“, kazao je Karađuzović.
Džejkob u nazivu je nedobar, jer se ne može kazati ni da je zao. On je junak koji je između dobrog i lošeg. Takvi su inače Karađuzovićevi junaci. Kako je kritika istakla, oni su ličnosti slobodne volje, koje same kreiraju svoje sudbine. Ova pripovijest na originalan i moderan način pristupa svojoj temi i to se uočava i na planu kompozicije, pa su recimo humoristični odjeljci boldovani, pa se mogu čitati čak i kao svojevrsna „knjižica u knjizi“, psovke se koriste bezmalo kao znaci interpunkcije, što čitaoce nerijetko navodi da Karađuzovića upoređuju sa Bukovskim, što sam autor ipak ne prihvata kao do kraja ispravnu analogiju. U svakom slučaju, riječ je o originalnoj stvaralačkoj pojavi koja je sa svojih do sada objavljenih 12 naslova našla mjesto na savremenoj barskoj i crnogorskoj književnoj sceni.