Mladi violinista Luka Perazić i pijanistkinja Đina Perazić, nastupili su 31. jula pred punom salom Dvorca kralja Nikole, u okviru muzičkog programa „Barskog ljetopisa“ posvećenog crnogorskim umjetnicima. Bilo je to veče u kom su se u interpretaciji dua mogle čuti kompozicije Betovena, Ravela, Zlateva… ali najprije veče posvećeno mladim, talentovanim ljudima koji predstavljaju nadu klasične muzike i ambasadore kulture naše zemlje u svijetu.
Đina i Luka Perazić potiču iz muzičke porodice i već kao djeca prepoznati su kao veliki talenti. Danas su oboje dobili priliku da se usavršavaju u inostranstvu. Luka, koji je sa dvanaest godina imao svoj prvi nastup sa orkestrom, a sa petnaest prvi solistički koncert, studira na prestižnoj akademiji „Whitgift School“ u Londonu. Đina studira na Muzičkoj akademiji u Minhenu. Oboje svoju budućnost vezuju isključivo za muziku, a cilj im je da, ne zaboravljajući svoju zemlju, uspiju u inostranstvu.
Vjerovatno ću ostati u Londonu, gdje sam sada. Probaću da uspijem tamo, da nastupam. To je bukvalno centar muzike svijeta. Što se tiče Crne Gore želim, naravno, da oplemenim kulturu naše zemlje, ali i da njen duh odnesem u druge države svijeta. Kada je riječ o usavršavanju na masterklasovima trenutno imam odličnog profesora iz Bugarske, Iva Stankova; ali moram se posebno zahvaliti Viliju Ferdinandiju, profesoru koji me je svemu naučio, dodao je Luka nakon nastupa.
Ovo je bio Đinin i Lukin prvi zajednički nastup. Želja da sviraju zajedno i to u gradu za koji vezuju mnogo lijepih uspomena iz djetinjstva, bila je dovoljan motiv da se suoče sa teškim repertoarom koji su odabrali. Đina je tako za samo dvadeset dana uspjela da ga savlada i pred barskom publikom pokaže sebe u najbolje svjetlu. Za razliku od Luke, koji se fokusira na samo izvođaštvo, nju podjednako zanima i pedagoški aspekt ove profesije.
Ja sam na akademiji, na umjetničko-pedagoškom smjeru, a to znači da se podjednako bavim i izvođačkim 
aspektom, ali i držanjem časova. Kod sistema obrazovanja na akademiji u Minhenu je dobro što nema nekakvog forsiranja, nema rečenice: sad moraš bolje – sve je u prikladnom tempu pojedinca, koji ipak sve vrijeme vidno napreduje. Ipak, ono što me uvijek pozitivno iznenadi tamo je to što u Minhen dolaze svjetski poznati muzičari. Tamo je to svakodnevica. Nama kao studentima je neprocjenjivo to što često možemo da slušamo tako velike umjetnike, kazala je Đina opisujući svoje studiranje u inostranstvu.
Iza ovo dvoje mladih ljudi već sada je veliki broj nastupa, takmičenja i nagrada. Na svakom predstavljanju publika ih bezrezervno podrži, a izuzetak nije bila ni barska, koja ih je nakon koncerta u Dvorcu pozdravila višeminutnim i iskrenim aplauzom.