Pretposljednji februarski program zimske scene je izložba slika Ervina Ćatovića, koja je u Dvorcu kralja Nikole otvorena u četvrtak, 15. februara, u prisustvu velikog broja ljubitelja likovne umjetnosti i poštovalaca rada ovog regionalno priznatog i uspješnog stvaraoca. Ambijent sale Dvorca u narednih mjesec dana, koliko će postavka moći da se obiđe, upotpunio je 21 rad velikog formata, upečatljivog kolorita i smjele i slobodne forme, po kojima je Ćatović inače prepoznatljiv.
Kritika promišljajući Ćatovićevo stvaralaštvo ističe snagu i predanost kojom osvaja bijelo platno, sa koga beskompromisno mogu da se iščitaju njegov likovni stav i misao. Ovaj umjetnik je rođen 1966. godine u Prištini, gdje se i školovao. Nosilac je zvanja profesora na nekoliko univerziteta u regionu. Veliki je značaj koji ima za savremenu likovnu scenu naših prostora.
Možemo reći da Ervina Ćatovića negdje doživljavamo i kao domaćeg umjetnika s ovih prostora, s obzirom na to da je već treći put u Baru; i kao što znamo, a vrijedno je pomenuti – on je sin čuvenog, nažalost pokojnog, slikara Hilmije Ćatovića. Možda se i nešto od očevog uticaja osjeća u njegovim radovima, ali nešto što je zaista karakteristično za Ervina je jedna pikturalna saga, jako koloritnog tkanja, čak i asocijativnih formi. Prosto, on je slikar koji priča bojom, kazala je dr Anastazija Miranović, selektorka likovne scene Barskog ljetopisa.
Miranović je, otvarajući izložbu istakla da Ćatović „ne pravi razliku između osjećanja koje ima o životu, svijetu, 
prirodi i načinu na koji ih izražava. Otuda preplitanje i prožimanje čitavih pigmentnih linearnih kolopleta, furioznih, u dahu nanesenih poteza, dramatičnog gesta i istovremene, smirajem obojene sjete, plime, maestrala koji se začas pretvaraju u neverine crvene, žute, plave, zelene boje, koji nose sve pred sobom. Ćatovićevi znaci, boje imaju dušu koja usrećuje, odbija ili podstiče“.
Pa čak i u onim ranijim likovnim fazama i projektima u kojima sam ja učestvovao, kolor je bio dominantan, bez obzira na to da li je on bio u tematici enformela ili ovako malo sublimiranijeg stvaralaštva. On je uvijek bio primaran. Nekako boju sam uvek osećao. Nije uvek pejzaž tema, neki put je i asocijacija na pejzaž, bespredmetni pejzaž, koji na neki način koketira sa apstrakcijom. Ali kolor je taj koji uvek spaja sve moje likovne cikluse. On ispoljava neko moje unutrašnje raspoloženje, kazao je Ćatović nakon otvaranja izložbe u Dvorcu.
Ovo je njegovo treće predstavljanje barskoj publici, ali ujedno i jubilarna, pedeseta samostalna postavka. U nastavku posjete Crnoj Gori, njegove radove moći da vidi i publika u Bijelom Polju, koja ga je dočekala nakon Bara.
Sljedeći program zimske scene Barskog ljetopisa „Četvrtkom u Dvorcu“, zakazan je za 22. februar. Biće to predstava zagrebačkog Exit teatra, „Kako misliš mene nema“, koja je autorski projekat rediteljke Ivice Boban. Karte za ovo igranje su rasprodate.