„Barski ljetopis“ nastavljen je sinoć na platou ispred Dvorca kralja Nikole autorskom večeri Milice Mime Vukmanović. Njena posljednja zbirka poezije „Itija rukopis iz sna“, promovisana je kroz razgovor sa moderatorkom Anom Pejović, u prisustvu velikog broja Barana, njenih sugrađana koji je već godinama rado sretaju, slušaju, čitaju.
Zbirka „Itija – rukopis iz sna“, objavljena je 2019. godine u izdanju Kulturnog centra Bar, u okviru edicije „Barski ljetopis“. Većim dijelom je sačinjena od novih, ali su dio i odabrane pjesme iz prethodno objavljivanih knjiga poezije „Sveti grijeh“ (1990), „Itija“ (1993), „Plač vinskog mjeseca“ (1994). Posljednja predstavlja, prema riječima Ane Pejović, obimno poetsko tkivo strukturirano kroz sedam ciklusa, sa preko stotinu, tematski i kompoziciono različito interpoliranih pjesama koje kao cjelina otvaraju nepregledno polje asocijativnih nizova u čijoj simbolici prepoznajemo i sopstvenu drugost. Njena autentična vrijednost krije se i u misaonom i poetičkom konstruktu autorke – Itiji, koja sublimira i njeno životno i pjesničko iskustvo.
Kad se kaže Itija čitalac prvo pomisli na ljubavnu dimenziju mog poetskog stvaralaštva. Itija nije samo to. Itija je i misaona, refleksivna i poezija koja je posvećena, sa određenim toponimima moga grada ili zavičaja. Volim da kažem da je Itija moj pjesnički kontinent. Itija je moja pjesnička boginja, ime koje sam ja stvorila. To je ono vječito sjedinjavanje „I ti i ja“, ono traženje svoje ravnosuštene polovine. Mogu da kažem da je Itija pronalaženje boga u meni traženjem pjesme. To je vjerovatno dio mog ostvarenog i životnog i poetskog sna, objasnila je Milica Vukmanović.
Da Itija jeste njena pjesnička preokupacija, utočište i ishodište njene inspiracije, svojevrsni stvaralački lajt-motiv, govori i lako uočljiva činjenica da se i njena zbirka iz 1993. godine zove upravo tako – „Itija“.
To je kao da imate dijete pa mu nadjenete ime koje nema nijedno drugo na svijetu; a dobro je, lijepo je. Tako i Itija. Svaka moja buduća knjiga nosila bi taj prefiks. Možda sam ja jedna od onih pjesnika koji pišu jednu knjigu čitav život. Kao Dostojevski, kao Kolundžija, kao mnogi drugi. Odnosno pišu i dopisuju tu jednu knjigu. Tako ću ja nastojati da, ako bude novih pjesama, a već ih ima, to bude Itija u nekom drugom obliku, ali svakako Itija, dodala je autorka.
Sinoć promovisana zbirka objavljena je nakon 25 godina pauze, što barska pjesnikinja objašnjava doživljajem sebe kao pisca koji ne broji knjige, ne želi da objavi sve što napiše i uz to je i možda najveći kritičar sopstvenome stvaralaštvu.
Mislim da nije bio nauštrb taj period, nego naprotiv, da su i ova knjiga i moja poezija dobile na kvalitetu time što su sazrijevale i čekale pravo vrijeme.
Ipak, do objavljivanja naredne knjige neće proći toliko vremena, zaključila je Milica čija je poezija do sada prevođena i objavljivana na ruskom, rumunskom, makedonskom, slovenačkom, engleskom i italijanskom jeziku.