JU Gradsko pozorište Podgorica, Kotorski festival pozorišta za djecu
Autorka: Maja Todorović
Rediteljka: Anja Suša
Scenografija: Zorana Petrov
Kostimografija: Maja Mirković
Kompozitor: Igor Gostuški
Trajanje: 85 minuta
Uzrast:14+
Igraju: Jelena Simić, Emir Ćatović i Goran Slavić; učestvuje i dječji hor Muzičke škole “Vasa Pavić” sa dirigentom Sašom Barjaktarović
O komadu:
„Drama „Kinez“ Maje Todorović dotiče mnoge neuralgične tačke naših (post)tranzicionih trauma čije su najveće 
žrtve deca koja su junaci ove priče. Kroz naizgled malu priču o nastajanju jednog prijateljstva između dječaka i djevojčice i pronalaženja zrna smisla i razuma u svetu surovih predrasuda i neprepoznavanja i neuvažavanja drugih i drugačijih, reflektuje se daleko složenija priča o savremenom društvu koje nije naklonjeno nežnosti, iskrenosti i koje, iznad svega, prezire slabost. Ovo je priča o ljubavi, prijateljstvu i mašti. Ovo je priča o čarobnjaku „Kinezu“, koji može da vidi šareni svet drugačijim očima. Ovo je, takođe, i priča o današnjem vremenu ali i o sećanju na neko drugo vreme koje nismo zaboravili i nikada nećemo. Ovo je i Goranova, Jelenina i Emirova priča. I moja. I vaša“.
Anja Suša, rediteljka
Riječ pisca:
„Kao što i na samom početku drame piše: „Ovo je priča sa djecom, ali nije (samo) za djecu. Ovo je priča o nama, malo većoj djeci, koja se plašimo da odrastemo. Zato što boli. Niko nam nije rekao koliko.“ Možda je suština svega već sadržana u tom malom uvodu. Iako se radnja drame odvija „danas i ovdje“ i bavi se problemima u 
savremenom društvu, čini mi se da se jako osjeća uticaj vremena u kom sam i sama odrasla tj. devedesetih. Ne samo da danas živimo posljedice tog vremena, već smo i njihov „proizvod“. Upravo zato junaci ove drame su jednim dijelom slika i prilika savremenih klinaca, ali su isto tako i pomalo nostalgično sjećanje na moje sopstveno djetinjstvo provedeno u parku pored mora. Problemi sa kojima se oni susreću su samo naizgled dječji, ali su suštinski stvari koje će nas mučiti i dalje tokom života, stvari sa kojima smo odrasli i ono što nas je učilo osobama kakve jesmo. S tim što dok smo djeca svi ti problemi nam djeluju mnogo udaljenije, a stignu nas tek kad odrastemo, ali to ne znači da umijemo lakše i bolje da se nosimo sa njima. Kinez ‒ kako djeca zovu jednog junaka drame, upravo je ono što spaja ta dva svijeta ‒ dijete u tijelu odraslog čovjeka. Kao što smo i svi po malo, ma koliko se trudili da to sakrijemo“.
Maja Todorović, autorka