EXIT teatar, Zagreb
Autorka projekta, režija i scenografija: Ivica Boban
Dramaturška saradnica i asistentkinja režije: Olja Lozica
Kostimografija: Doris Kristić
Dizajn svjetla i projekcije: Deni Šesnić
Majstor svjetla: Tomica Baotić
Muzički saradnik i majstor tona: Nebojša Paunković
Fotografija: Radmori Sarađen
Igraju: Filip Juričić i Amar Bukvić
Trajanje: 120min
O predstavi:
„Kako misliš mene nema?!“ je nagrađivana hit-predstava EXIT teatra, koja je na repertoaru već 10 godina i jedna je od najdugovječnijih i najgledanijih predstava na zagrebačkoj pozorišnoj sceni.
„Kroz dva sata „nabrijane“ farsične i iskrene, kalamburične i dramatične, istodobno smiješne i gorko-tužne igre, glumci putuju kroz niz svojih unutrašnjih i zamišljenih identiteta i pretvaraju ih alkemijom svoje igre u niz osoba, situacija, realnih i fantastičnih događaja koje prepoznajemo kao naše vlastite, kao stvarnost koja nas okružuje i koju u svom apsurdu, konfliktu i dramatičnosti živimo. Igrom visoke energetike, virtuoznosti i sposobnosti glumačke transformacije predstava ispituje osobne i društvene maske i kontramaske, lažne i istinske vrijednosti i granice životne i scenske realnosti i fikcije“.
Ivica Boban, rediteljka
Riječ kritike:
„Nije nikakva fraza da se od običnih oglasa u novinama može napraviti kazališna predstava. Osobito kada to rade 
znalci i kada se to napravi umjetnički umješno. Upravo je u Teatru Exit premijerno izvedena odlična predstava sastavljena od svakodnevnih banalnosti koje možemo pročitati u novinama ili čuti na mjestima kao što su kafić, tramvaj, autobus(…) Autorska ekipa stvorila je od običnih životnih događaja kakve možemo čuti na svakom koraku smiješnu, komičnu, dramatičnu i tužnu predstavu koja govori o „minornoj“ strani života.“
Vjesnik
„Ovaj autorski projekt pripada onoj malenoj skupini domaćih predstava kod kojih dužnost kazališnoga kroničara nadilazi kritičarsku dužnost. Svaka riječ kojom bi se pokušao naznačiti sadržaj ovog komada bit će netočna, površna ili banalna: kazati da je to priča o našem duhovnom i materijalnom siromaštvu, o besparici dvojice mladića čiji je san otići na more; kazati da je riječ o predstavi koja glasno proziva našu sasvim bolesnu sposobnost prilagodbe na tu istu neimaštinu i nemoć; ili reći da predstava u svakoj minuti duboko zaranja u ključne razloge neizbježnog nadolazećeg socijalnog bunta dok istodobno traga za ljudskošću izgubljenom u naslagama osobne i kolektivne prošlosti – sve će to biti nedovoljno, premalo i uopćeno.“
Slobodna Dalmacija
O rediteljki:
Ivica Boban je hrvatska pozorišna rediteljka rođena u Zagrebu, 1942. Završila je Školu za ritmiku i ples, a 1965. 
godine diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Stručno se usavršavala u Moskvi (koreografija i glumačka pedagogija) i tadašnjem Lenjingradu. Na početku karijere radila je kao koreografkinja i saradnica za pantomimu i scenski pokret u 80-ak predstava u pozorištima i na festivalima širom Hrvatske. Osnivač je, umjetnički rukovodilac i rediteljka Kazališne radionice „Pozdrav“, koja je od 1973. odigrala više od 600 predstava („Pozdravi“, „Povratak Arlechina“, „Play Čehov“, „Play Držić“…), gostujući na pedesetak festivala u 13 zemalja Evrope, te Srednje i Južne Amerike. Autorka je pedesetak konceptualnih događanja, a osim pozorišnih predstava režirala je i svečana otvaranja „Dubrovačkih ljetnjih igara“ i Univerzijade u Zagrebu, 1987. godine.
Režirala je u pozorištima i na festivalima u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Rijeci i Varaždinu. Među njena važnija rediteljska ostvarenja, pored „Pozdrava“, spadaju postavke Euripidove „Medeje“, Sofokleove „Antigone“, Fabrieve „Smrti Vronskog“, Milerovog komada „Hamletmachine“, potom Ibzenove „Nore“ i Držićeve „Hekube“. Često režira i u Hrvatskom narodnom kazalištu, u Zagrebu. Boban je redovni profesor na Akademiji dramske umjetnosti i gostujući profesor na njujorškom univerzitetu „Tisch School of Arts“. Član je Evropskog udruženja instituta i akademija umjetnosti ELIA, a predavala je i vodila seminare na pozorišnim akademijama, školama i festivalima u zemlji i inostranstvu, prije svega na temu metodologije procesa pozorišnog, a posebno glumačkog stvaranja. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja.