SNP, Kulturni centar Pančeva, BEO ART i Saveza dramskih umetnika Vojvodine: „Lutka sa kreveta broj 21”

SNP, Kulturni centar Pančeva, BEO ART i Saveza dramskih umetnika Vojvodine

Đorđe Lebović

„Lutka sa kreveta broj 21”

Adaptacija: Ana Đorđević
Reditelj: Slobodan Branković

Dramaturg: Nikolina Đukanović
Scenograf i kostimograf: Minja Poljak
Izbor muzike: Slobodan Branković

Igraju:Jasmina Večanski Kujundžić, Branislav Jerković, Jugoslav Krajnov, Marko Marković

 O predstavi:

U slavu pozorišta

„Kad su u skorijoj prošlosti, na nekom konkursu, koji se odvijao pod motom „Šta je meni stvarno važno“, pitali dječaka od 16 godina, šta je njemu stvarno važno, dječak je odgovorio da mu je stvarno važna mašta. Začuđeni ispitivači su ga potom pitali, zbog čega mu je baš mašta najvažnija, a dječak spremno odgovorio- zato što je to jedino na šta niko ne može da mi utiče!

Pozorište je važno. I danas, kad se perfidno, gura u estradu, zabavu, provod…, pozorište je važno. I biće važno, dok je svijeta i vijeka, ako ni zbog čega drugog, ono zbog toga, što je mašta, a to je drugo ime za pozorište, jedini, preostali prostor slobode, kako ga divno formulisa dječak iz navedene priče, neraskidivo vezana za našu unutrašnju slobodu. A sloboda je, znamo, neodoljiva…

SNP iz Novog Sada i KC Pančeva su na predlog Beo Art-a, čiji sam osnivač i umjetnički direktor, sa radošću prihvatili, da se uhvatimo u koštac sa fantastičnim Lebovićevim tekstom, koga je, genijalno, adaptirala Ana Đorđević, čime su se, nedvosmisleno, svrstali u red onih kojima je do pozorišta, itekako, stalo. Jer naša predstava jeste pozorište. Pravo. Pošteno. Iskreno. Koje propituje, podsjeća, upozorava. Pozorište kakvo treba da bude.

Vjerujem da smo uradili nešto značajno za ovo društvo, a to, odmah, čini da se čovjek osjeća dobro. Nadajmo se, da će se, posle svakog izvođenja predstave, tako osjećati i naša publika, da sve protekne u slavu pozorišta!”

Boris Mišković

Riječ reditelja: 

„Prošlo je više od deset godina od kada sam prvi put pročitao ovu dramu. Osećaj jeze koji sam imao nakon pročitanog dela nije me prošao ni danas.

Đorđe Lebović je majstorskim rukopisom dao svojim likovima takvu moć da pred vašim očima očiglednu istinu kidaju, transformišu, manipulatorski besprekorno pervertuju u svoju suprotnost, tako da vi možete samo da se smrznete od straha kad shvatite sa kakvom je lakoćom to moguće učiniti.

Oksfordski rečnik je 2016. za reč godine izabrao reč postistina. Definicija kaže da ta reč odražava stanje u kojem su činjenice manje važne od od ličnog ubeđenja šta je istina i time otvara prostor za manipulaciju svake vrste. Veliki pisac Đorđe Lebović je za to znao i mnogo pre, u ovom tekstu pisanom pre više od pedeset godina, na to nas je proročki i upozoravao.

Ovu predstavu posvećujemo svim onim žrtavama seksualnog nasilja koje su smogle hrabrosti da izađu i javno „upere prstom direktno u lice zla” ali onim koje još ćute, jer ova predstava prikazuje sav pakao koji jedna žrtva prolazi kada reši da progovori.”

Slobodan Branković