Labud Lončar: „Sidro noći”, poezija

LABUD LONČAR: „SIDRO NOĆI“, poezija

Moderator: Milan Vujović

O djelu:

„Kako vezati nebo za zemlju, kako usidriti noć, zaustaviti vrijeme, zauzdati vjetar, natpjevati ptice, biti bestjelesan, vladati svjetlom, biti vlasnik bar jedne zvijezde? Kako istinski spoznati sebe? Kako podijeliti komad beskraja, parče vremena i zrno suštine? Kako iz tišine sopstva preći u božansko sazvučje? Dati sebe? Ljubavlju! Primiti tuđe svjetove i pretvoriti ih u svoje – stopiti ih sa svojim.

Ljubav – iluzija koja nas čini življim, ili suština i cilj životnog putovanja?! Možda ćemo do nekih odgovora koje i sami očekujemo doći čitajući knjigu Labuda Lončara, u kojoj je sabrao sve svoje ljubavne pjesme napisane do sad. Možda će se otvoriti i neke dileme, ali ono što je sigurno je to da ćemo se uvjeriti da, iako je ljubav kao motiv za pisanje poezije mač sa dvije oštrice… iskušenje pjesniku da lako sklizne u lično, pa se sa ivice sunovrati stihom u ponor trivijalnosti i spomenarski lakog i lakomislenog – ova knjiga uvjeriće nas u suprotno.  U njoj je dokaz da se sa te ivice može preći i u  vanvremeno, u stihove vrijedne čitanja, dostojne ljubavi i snage koja uzdiže riječ na božanske visine.“

                                                                                                                          Slobodan Zoran Obradović

„Njegova metafora je čista, umivena kao suza devojačka, ili kap rose sa rascvetalog pupoljka, epiteti, opisni pridevi i ukupna slikovna poruka, na najviši stepen izvedena, te mu skaz ni u čemu ne oskudeva, darujući čitaocu nesvakidašnju lepotu umetničkog tajanstva, u stihove pretočene.

Labudove pesme nemaju zavijenu formu, ne skrivaju tajanstvene poruke, ne predstavljaju ogoljenu formu započetog a ne završenog, one su same po sebi otvorene, pregledne, jasne, čitljive i razumljive, govore o najlepšem ljudskom osećanju, o fizičkoj i čulnoj vezi između muškarca i žene, o njihovom slatkom umoru, koji je rekapitulacija nove draži, za koju je teško naći nove, stajaće reči, sa potpunim značenjem onoga što pesnik želi da kaže.

A Labud ume da kaže, čini to na jedan maestralan način, kao što i priliči dobrom pesniku koji je odavno ovladao svojim fundamentalnim stilskim posebnostima, tehnikom zvuka i značenja, eufonijom, ritmom, metrom i drugim pojedinostima jezičke kreacije u tvorbi stiha i sroka.“

Doc dr Rade Vučićević

O autoru:

Labud N. Lončar, rođen je 1964.god. u Ivangradu, današnje Berane. Pjesnik, prozni pisac i kolumnista. Organizator je mnogih kulturnih manifestacija i promocija i osnivač i predsjednik međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara. Član je Udruženja književnika Srbije i međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara, kao i mnogih drugih Udruženja književnika putem društvenih mreža. Zastupljen je u tridesetak domaćih i stranih antologija i zbornika. Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja. Pjesme su mu prevedene na engleski, francuski, njemački, poljski, ruski, bengalski, rusinski, makedonski i bugarski jezik.

Objavio je pet knjiga poezije: „Rođenje suze“, „Ostavljanja“, „Na poleđini sna“, „Ako prećutim pjesmu“ i “Sidro noći” kao i knjigu kratkih priča „Svako ostavi neki trag“. Osnivač je i urednik časopisa za kulturu i umjetnost „Nekazano“, kao i časopisa za haiku „Nekazano“ ujedno je i osnivač i glavni urednik Portala za kulturu iumjetnost „Nekazano“. Osnivač je Festivala ljubavne poezije „Pjesnik – Svetionik“. Živi i stvara u Baru.