Kraljevsko pozorište „Zetski dom“: „Kučka“, režija Arpad Šiling

Kraljevsko pozorište „Zetski dom“
„KUČKA“

Reditelj: Arpard Šiling
Tekst: Arpard Šiling i Eva Zabežinski
Prevođenje sa mađarskog jezika: Kata Đarmati
Kompozitorka: Nina Perović
Asistent reditelja: Mirko Radonjić
Menadžer produkcije: Ildiko Sagodi

Uloge: Nada Vukčević, Srđan Grahovac, Zoran Vujović, Stevan Radusinović i Vule Marković

O predstavi

Centralna tema drame je uloga žene u društvu – što naravno podrazumijeva i preispitivanje uloge muškarca, a sve to na poligonu jedne zabačene željezničke stanice na kojoj Nada sama čeka voz. Njeno prisustvo snažno utiče na muškarce koji pristižu. Izbijaju na površinu njihova dobra i loša iskustva sa ženama koja su i razlog zbog kojeg su postali baš takvi kakvi jesu. Predstava predstavlja putovanje kroz vrijeme i prostor. Nema scenografije, nema ukrasa. Samo su glumci na sceni, priče koje igraju i njihova muzika. Šiling je na scenu postavio porodične priče i pitanje – zašto ne možemo živjeti srećno jedni sa drugima? Iako bi porodica trebalo da bude utočište, neki je ne žele, a neki, opterećeni frustracijama, ne razumiju njene izazove, naročito u vremenu kada je pozicija žene promijenjena, jer – „Šta će muškarac učiniti sa testosteronom sada kada više ne mora ići da lovi po šumama? Šta sa tim da žena može raditi bilo koji posao baš kao muškarac i otvoreno reći da ne želi da rađa?“ Ono što povezuje ovaj komad sa hit predstavom koja je obilježila prethodnu teatarsku godinu Dokle pogled seže, jeste način Arpada Šilinga da uobliči tekst baziran na glumačkim improvizacijama, ovoga puta zajedno s Evom Zabežinski.

Ova produkcija Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ podržana je od strane EU Creative Europe, u okviru projekta EU Collective plays!

Riječ reditelja:

Najprije smo osmislili likove i situacije koje smo objasnili glumcima. Koristio sam improvizacije, ali mi je bio bitan ženski ugao Eve Zabežinski. Ovdje imamo striktnu dramaturgiju i psihološki je složenije u odnosu na našu prethodnu predstavu. Rekao sam glumcima da želim da idem dalje, da izgradim likove od početka do kraja i jaku dramaturgiju. Imali smo ideju šta tačno želimo. U ovom komadu vidimo i muškarce koji smatraju da ako ne mogu da izgrade odnos sa ženom, da je veoma lako mogu nazvati „kučkom“, jer ona ne igra njihovu igru. Ovakvo razmišljanje proističe iz loših iskustava i uspomena, ali ne samo sa ženama nego i sa muškarcima. Ovaj provokativan naslov navodi ljude da dođu i da razmišljaju o čemu se radi, da li je riječ o prostituciji. Ali nije – riječ je o muškarcima koji se nalaze u nevolji i pokušavaju da izađu iz nje. Veoma je interesantno kako žena u predstavi pokušava da razumije njihove probleme. To je kao istraga u kojoj pokušava da sazna prošlost ovih muškaraca, njihove odnose sa ženama, drugim muškarcima, očevima.“