JU „Grad teatar“ Budva i SNP Novi Sad: „KRVAVE SVADBE”, režija: Igor Vuk Torbica

JU „Grad teatar“ Budva i Srpsko narodno pozorište Novi Sad

Federiko Garsija Lorka

„KRVAVE SVADBE“

Režija: Igor Vuk Torbica

Scenografija: Branko Hojnik
Kostimografija Jelisaveta Tatić Čuturilo
Muzika: Vladimir Pejković
Scenski govor: dr Dejan Sredojević
Dizajn svjetla: Milica Stojšić

Igraju: Varja Đukić, Milica Grujičić, Ivana Mrvaljević, Pavle Popović, Branka Stanić, Vukašin Ranđelović, Miroslav Fabri, Draginja Voganjac, Maja Stojanović, Dušan Vukašinović, Filip Đuretić i Nenad Pećinar.

Trajanje: 95 minuta

Riječ reditelja:

„Htio sam odmah da pronađem tekst zbog kojeg bi me mnogi na prvom mjestu upitali – nama rediteljima veoma dobro znano pitanje – „Šta ćeš sa tim danas?“ Već sam imao i spreman odgovor, da me ne zanima to „danas“, da, ako svakoj stvari koju činimo moramo naći i trenutno uzemljenje i utemeljenje u neposrednom „sad i ovdje“, onda k vragu sa cjelokupnom umjetnošću. Htio sam pozvati ljude da na trenutak prestanu da misle iz sopstvenog pakla subjektiviteta. Da puste znanje i da osjete. Da nekom drugom centru, a ne onom cerebralnom, dozvole da primi jedno djelo. Da umire buku svojih misli i da prije svega slušaju i osjete.

Lorka je bio moj prvi izbor, ne samo zbog neospornog mjesta u cjelokupnoj evropskoj i svjetskoj pjesničkoj tradiciji, nego i stoga što je jedan od rijetkih autora koji je uspio prenijeti svoj pjesnički jezik u teatarske okvire, istovremeno se opirući tome da se povinuje zakonima tradicionalnog dramskog sklopa, sukoba, fabularnog razvoja i značenja. Sem toga, na prostorima naše nekadašnje zajedničke zemlje, Lorka je dugo zapostavljan na pozorišnim scenama. Na tim našim geografskim prostorima zapravo je zauvijek ostalo neotkriveno, ili bar ne u potpunosti otkriveno, ono što se naziva „novom španskom poezijom“. Paradoksalno, jer mogli bismo primijetiti da je toliko toga zajedničkog u motivima naših dvaju poetskih i jezičkih nasljeđa. (Nije tek slučaj ni koincidencija to što je, recimo, nadrealizam tako brzo – nakon što je izrastao iz glasova mahom španskih autora – našao svoj trenutan odgovor i kod autora jugoslovenskih naroda). Lorka je, u tom pogledu, za mene bio autor sa kojim bismo, i bez pravog predznanja publike, mogli ostvariti podsvjesne asocijacije i dijaloge kroz predstavu. Uostalom, on je u svojoj poetici pomirio ono što se na našim prostorima, sva je prilika, nikad neće pomiriti. Kao nijedan autor prije njega, Lorka je objedinio, u jednakoj mjeri i snazi, tri poetska, autorska, i, rekao bih, ideološka plana: umjetničke tradicije, narodnog i ličnog.“

Igor Vuk Torbica

O reditelju:

Igor Vuk Torbica je rođen u Drvaru (Bosna i Hercegovina), djetinjstvo je proveo u Rovinju, u Puli je završio Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, a režiju je diplomirao 2013. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesorke Alise Stojanović. Njegova ispitna predstava na trećoj godini, Nušićev „Pokojnik“, dobila je glavnu nagradu „Studio festa“, proglašena je za najbolju predstavu Nušićevih dana u Smederevu, i trajno je ostala na repertoaru Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

„Razbijeni krčag“ u istom pozorištu dobio je 2016. godine pet nagrada na Danima komedije u Jagodini, tri plus jednu pohvalu na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, tri nagrade na danima satire u Zagrebu. Igor Vuk Torbica je zatim režirao „Ožalošćenu porodicu“ u Kranju, „Don Žuana“ u Zrenjaninu, „Hinkemana“ u Zagrebačkom kazalištu mladih koji je osvojio nagradu za najbolju predstavu Jugoslovenskog pozorišnog festivala „Bez prevoda“ u Užicu, nagradu „Ardalion“ za režiju, nagradu za najbolju predstavu na Gavelinim večerima u Zagrebu i nagradu za režiju, „Priče iz bečke šume“ u zagrebačkom pozorištu „Gavela“, a u martu 2017. je održana premijera „Carstva mraka“ Lava Tolstoja u Narodnom pozorištu u Beogradu.