BNP i „Zeničko proljeće“: „Romeo i Julija“, režija Selma Spahić

Bosansko narodno pozorište i XXIII Međunarodna kulturna manifestacija „Zeničko proljeće“
Viljem Šekspir, Artur Bruk
„ROMEO I JULIJA“

Režija: Selma Spahić
Prevod i adaptacija prevoda: Aida Spahić*
Dramaturgija: Dario Bevanda
Scenografija: Mirna Ler
Kostimografija: Hatidža Nuhić
Muzika: Draško Adžić
Scenski pokret: Tomas Stjuart
Bodypainting: Naida Đekić

*Osim autorskog prevoda parcijalno su korišteni i prevodi Živojina Simića i Sime Pandurovića, Aleksandra Saše Petrovića, Senade Kreso (Šekspir), te prevod Gordane Platiše (Bruk).

Uloge: Enes Salković, Lidija Kordić, Muhamed Bahonjić, Uranela Aagić Burina, Saša Handžić, Selma Mehanović, Alban Ukaj, Faketa Salihbegović Avdagić, Nusmir Muharemović, Zlatan Školjić, Adis Mehanović, Siniša Vidović, Benjamin Bajramović
i
Ahmed Jašarević, Ajla Smajić, Amila Heralić, Amir Mrkonjić, Ana Kulier, Anes Dedić, Belma Jaganjac, Emina Hadžić, Haris Kestenović, Iman Bubić, Imran Maglajlić, Ismar Spahić, Jalal Romano, Lamija Salihović, Mahira Beganović, Muamera Horozović, Nejra Mulić, Saudin Gak, Vildana Bašić

O predstavi:

Naša inscenacija Šekspirove tragedije o zabranjenoj ljubavi između djevojke i mladića koji pripadaju dvjema zavađenim porodicama prvenstveno se obraća mlađoj generaciji – mladićima i djevojkama rođenim nakon ratova devedesetih, odraslim u konzervativnom društvu podignutom na temeljima tranzicionog kapitalizma, nacionalnih podjela i masovnih grobnica, odnosno, generaciji koja nikada nije dočekala obećavanu budućnost.

Iz tog razloga, u ovom projektu sarađivali smo sa devetnaestoro mladih ljudi koji su izabrani na specijalnoj audiciji. Uporedo s redovnim probama s glumcima i glumicama tekao je i kreativni i istraživački proces s mladima. Odgovori iz anonimnog upitnika sprovedenog među njima korišteni su kao materijal za dokumentarne međuscene koje predstavi daju prijeko potrebni kontekst aktuelnog.

Tekst komada je dramaturškim štrihom sveden na njegovu narativno-dramsku suštinu, pri čemu je parcijalno zadržan Šekspirov stih i poetičnost replika koje izgovaraju njegovi likovi. Režijskim rješenjima scene su često izglobljene iz prvobitnih i usmjeravane ka novim značenjima, pri čemu se predstava najviše oslanja na jezik scenskog pokreta i poigravanje s muzičkim znacima (značajan dio muzike izvođen je uživo). Djelovi Šekspirove drame su ostali na originalnom engleskom jeziku, kao i tekstovi songova, pri čemu njegova poezija na momente zvuči kao vrhunski savremeni pop. Kao tekstualni materijal „Romea i Julije“ korišteni su i djelovi istoimene poeme Artura Bruka, koja je samom Šekspiru poslužila kao model za njegovu tragediju. U finalu predstave, Šekspirov nijansirani dramski dijalog uzmiče pred Brukovom nezaustavljivom epsko-poetskom naracijom, dok društvo i istorija, zajedno s mnoštvom njihovih protivrječnih glasova, prijete da progutaju buntovne ljubavnike i istinu o njima. Da li ljubav može mijenjati svijet, ili barem spasiti one koji vole, pitanje je na koje predstava pokušava dati odgovor.

Ona je i pokušaj iznalaženja subverzivnog potencijala u nečemu što je odavno obilježeno ograničavajućom etiketom književnog kanona i školske lektire. Ako dramskim klasicima ne pristupamo na svjež način, uvijek i iznova propitujući ih iznutra, postoji opasnost da oni ostanu samo mrtvo slovo na papiru. A revolucionarna ljubav Romea i Julije zaslužuje više od toga.

Dario Bevanda