ATELJE 212: „HOMO FABER“, režija: Ana Tomović

ATELJE 212

Maks Friš

„HOMO FABER“

Režija: Ana Tomović

Prevod: Olga Trebičnik

Dramatizacija: Tamara Baračkov

Scenografija: Ljubica Milanović

Kostimografija: Selena Orb
Muzika: Nevena Glušica

Scenski pokret: Maja Kalafatić
Video: Dušan Grubin

Igraju: Svetozar Cvetković, Jovana Stojiljković, Radmila Tomović, Stefan Bundalo, Jelena Petrović i Mladen Lukić

O PREDSTAVI:

„Homo Faber“ je priča o Valteru Fabru i njegovim putovanjima na kojima sam junak problematizuje sopstveni identitet, individualnost, odgovornost spram svojih odluka, sopstveni moral i političku poziciju u društvu. Faber se suočava sa egzistencijalističkim krizama, problemom vjere i životnim usudom koji je izvan njegove kontrole – njegova ljubav prema jednoj ženi nakon razlaza, biva zamijenjena njegovom krivicom i tragičkom greškom u ljubavi prema drugoj, značajno mlađoj ženi. Valter Faber je junak koji se kroz niz životnih okolnosti suočava sa sobom samim i biva poražen sobom na samome kraju.

O ROMANU:

Proslavljeni roman švajcarskog pisca Maksa Friša Homo Faber usredsređuje se na dramatičan pokušaj lika okarakterisanog kao homo faber (na latinskom – čovjek kovač svoje sudbine) da protekle događaje shvati i objasni na osnovu uloge pomoću koje je izgradio svoj odnos prema svijetu: čovjek djelatnik može sam da upravlja svojim životom. Opredjeljenje za tehniku, na profesionalnom planu, i za samački život, na privatnom, značilo je za Valtera Fabera zatvaranje u okvire sistema koji mu je stvarao osjećaj da gospodari sobom i nudio ne samo pouzdan zaklon u odnosu na stihijnost sadašnjosti, već i izvjesne garancije za budućnost. No, mada je izabrana uloga djelovala bezbjedno, njena slaba strana, o kojoj nije vodio računa, bila je prošlost…

Kroz susret sa mladom Sabet glavni junak se zapravo suočava sa svojom prošlošću koju je nastojao da apstrahuje. Na širem planu romana, to je susret svijeta tehnike i slijepog povjerenja u činjenice – sa mitskim i sudbinskim. Ishod tog susreta, između ostalog, već i izboru imena i prezimena glavnog junaka daje ironijski prizvuk.

Roman je prvi put objavljen 1957. godine, a po njemu je snimljen i film „Vojadžer“ u režiji Folkera Šlendorfa.

O REDITELJKI:

Ana Tomović je rođena 1979. godine u Beogradu. Diplomirala je pozorišnu i radio-režiju na FDU u Beogradu u klasi prof. Egona Savina i asistenta Dušana Petrovića. Režirala je predstave: „Creeps“ Luca Hibnera (BDP), „Patka“ Stele Fihili (Kraljevačko pozorište), „Halflajf“ Filipa Vujoševića (Atelje 212), „Povratak Kazanove“ po noveli Artura Šniclera (SNP), „Monogamija“ Stele Fihili (Somborsko narodno pozorište), autorski projekat „Trt, mrt, život ili smrt“ (BELEF 2007), „Norway. Today“ Igora Bauersime (BDP i Kruševačko pozorište), „Brod za lutke“ Milene Marković (SNP), „Slučaj Vojcek – Hinkeman“ po G. Bihneru i E. Toleru (Bitef teatar), „Ronalde, razumi me“ Filipa Vujoševića (Narodno pozorište u Beogradu), „Romeo i Julija“ (Pozorište „Oberhausen“, Njemačka), „Vještice“ Roalda Dala (Malo pozorište „Duško Radović“). Dobitnica je nagrade za najbolju režiju na Joakimfestu 2005. godine za predstavu „Patka“. Predstava „Brod za lutke“ pobjednik je Sterijinog pozorja 2009. godine.