Jovica Aćin u nedjelju, 15. jula promovisao je na „Ljetopisu“ svoj roman „Srodnici“, koji je 2017. godine izdala beogradska kuća „Laguna“. Moderator promocije održane na platou kod „Knjaževe bašte“ bila je Nikoleta Dabanović Simović.
Aćin je pripovjedač i esejista iz Srbije, kome je knjiga „Srodnici“ zapravo prvi romaneskni poduhvat. Riječ je o štivu čiji glavni junak, saznavši da priča o njegovom porijeklu vodi sve do dalekih Pirineja, zajedno sa sinovima odlazi na put do Španije. To je početak uzbudljive pripovijesti o sklapanju porodičnog stabla, pronalaženju mapa i usmenih predanja koji su putokazi u traganju za nestalim precima. U zanimljivom kolopletu sižejnih tokova, motiva potrage, lutanja i spoznavanja, uobličenih kroz detektivske i elemente fantastične književnosti, ovaj roman je priča o dvostrukom traganju, ali je u izvjesnom smislu i „delo ljubavi“.
„Srodnici“ jesu roman koji ima dve kičme. On jeste dvostruka potraga. Najpre je to bila potraga za nekim srodnicima, precima tog pripovedača. Međutim, ta se potraga malo izobličila i otvorila ka drugoj strani. Na kraju to postaje i jedino potraga za izvesnim fantomima. A „delo ljubavi“ u kontekstu ovog romana odnosi se najgore na neku vrstu roditeljske ljubavi. Roman je i takav zato što ljubav nosi sa sobom svakojaka osećanja. Jedno od dominantnih ovde je ono osećanje kojim roman završava, a završava krikom samoće. To je usljed toga što ljubav ne može da dobije istinski, dalekosežan odgovor. Naravno, ljubav je i neka vrsta spasa iz samoće. Rekao bih da ljubav u sebi ima najviše različitih mogućnosti svog ispoljavanja, a mnogo njih ima u romanu, objasnio je Aćin.
Prateći priču romana, čitalac i sam postaje tragač, otkrivajući, između ostalog, da se ime naratora u „Srodnicima“ podudara sa imenom autora i niz drugih podudarnosti koji nedvosmisleno navode na zapitanost o prisustvu autobiografskih elemenata u romanu.
Verujem da u svakom romanu postoje autobiografski elementi pisca. Ovaj ne može biti autobiografija, jer u njemu ima suviše 
imaginacije i izmaštanih delova, toliko toga što se može lako opipati, proveriti i potvrditi kao istinito. Ali, postoji jedna mnogo dublja istina u svemu tome i u njoj se, pisac kao takav, javlja. Priznajem u svakom slučaju da ima i realnih elemenata koji se mogu vezati za mene kao pojedinca, kazao je autor.
Roman „Srodnici“ ušao je 2017. godine u najuži izbor za Ninovu nagradu. No, on je za Aćina, kako je kazao na promociji, već „neka vrsta samo lijepe uspomene“; najavljujući tako novo djelo na kom radi, koje će u izvjesnom smislu imati veze i sa Crnom Gorom.