Pozorišni program zimske scene Barskog ljetopisa zaokružen je sinoć, 17. maja, u Dvorcu kralja Nikole, gdje je odigrana predstava Sarajevskog ratnog teatra SARTR i MESS-a „Brašno u venama“. Riječ je koprodukciji iz 2015. godine, koja je od svog premijernog izvođenja dobijala iskrene aplauze širom našeg regiona. Tako je bilo i sinoć u Baru, u kome je predstava odigrana prvi put.
Predstava „Brašno u venama“ govori o emocionalnom i ideološkom jazu generacija i suočavanjem sa prošlošću kao bitnim segmentom budućeg života. To je komad o porodici koju je rat rasuo po svijetu, a koja se poslije više od 20 godina susreće na svom ishodištu. To ishodište ne predstavlja samo porodični dom koga su davno napustili, već i prostor Balkana na kome su ratovi kreirali život društva, porodice, pojedinca…i ostavili u njima neizbrisiv trag – brašno u venama, koje simbolički ukazuje na trošnost, prolaznost, varku i muku.
Za nas nema lijeka. Mi smo jednom dobili svoju dozu brašna i ona je, nažalost, ostala u našim venama. Ali nadajmo se da nove generacije neće morati da prime tu dozu koja je nevoljno pripala njihovim roditeljima, već da imati čistu krv koja cirkuliše. To je brašno neka muka koju smo u sebe unijeli. Želim da život novih generacija prođe bez te vrste muke, koju su ovi nesretni prostori preživjeli, istakao je Izudin Bajrović, koji u predstavi tumači sina Vladimira, koji je od rata pobjegao u Ameriku, i čija ga je želja da živi po povratku odredila kao kukavicu.
Ispred gledaoca je, kako reditelj Boris Liješević ističe, drama povratka, susreta, progovaranja, krivice, prevazilaženja, raspleta i na kraju pomirenja. Koliko god predstava bolno podsjećala na prošlost naših prostora i prepoznavala njene odjeke u našoj sadašnjosti, ona najprije postavlja osnovna identitetska pitanja, poput onog: Ko smo mi?
Iako mi prepoznajemo prostor dešavanja, nigdje se nijedanput ne kaže o kom se mjestu radi. Mi, dakle, možemo da 
slutimo da je u pitanju recimo Sarajevo. Ali zato jasno vidimo da je to jedna porodica koja se tek upoznaje, koja u sebi samoj nosi mnoge tajne. Pitanja: Ko smo mi? Šta mi to krijemo u sebi? ukazuju na ono što nas više čini nama. Više smo mi ono što krijemo i što se na različite načine naknadno sazna o nama, nego ono što pokazujemo. I to jeste opšta ljudska karakteristika – da puno više krijemo nego što pokazujemo, dodao je glumac.
Osim Bajrovića, uloge u predstavi tumače: Miki Trifunov, Kaća Dorić, Admir Glamočak, Selma Alispahić i Jasenko Pašić. Tekst je napisao Igor Štiks. Njegovo „Brašno u venama“ reditelj Liješević je interpretirao kao malu porodičnu dramu koja se odigrava za porodičnim stolom, blisko okruženom sa sve četiri strane publikom, čime se svakom gledaocu ponaosob daje prilika da neposredno učestvuje i osjeća intimnost i naboj atmosfere, i eventualno identifikuje sebe sa nekim od likova, koji su skupa pomalo slika svih porodica na Balkanu.