Nakon književne večeri, izložbe i predstave za odrasle na zimskoj sceni Barskog ljetopisa, na red je došao i teatar za djecu. Tako su i mlađi posjetioci mogli su da uživaju u njima prilagođenim sadržajima. Naime, 01. februar, osim za premijerni nastup „Beogradskog Dixieland orkestra“ u Baru, bio je opredijeljen i za predstavu za djecu. Ovoga puta, to je bila predstava Gradskog pozorišta Podgorica i Kotorskog festivala pozorišta za djecu – „Kinez“, koju je režirala Anja Suša, po tekstu Maje Todorović. Učenici barskih srednjih škola, koji su organizovano posjetili zimsku scenu, popunili su do posljednjeg mjesta gledalište u sali Dvorca, koju su razigranim tekstom i uzbudljivom pričom, ali i raspjevanom atmosferom ispunili glumci Jelena Simić, Emir Ćatović i Goran Slavić, u pratnji dječjeg hora Muzičke škole „Vasa Pavić“, kojim diriguje Saša Barjaktarović.
Ovo je komad o dječaku i djevojčici koji, u svijetu surovih predrasuda i neprepoznavanja i neuvažavanja drugih i drugačijih, pokušavaju postati prijatelji, tražeći smisao u sredini koja je često u sukobu sa svim zdravorazumskim idejama. Tako su pred gledaocima mladi ljudi koji su žrtve društva u kom žive, usljed čega im je teško da uspostave zajednički jezik.
Djeca, mladi ljudi generalno, teško nalaze način da uspostave pravo prijateljstvo. Tu je hiljadu nekih prepreka zbog kojih ne mogu da komuniciraju na pravi način jedni s drugim. Oni ne znaju u određenim situacijama ni da se ponašaju, ni da kažu šta treba, jer u okolini ne vide dobre primjere toga. Nije pravilo, ali se to pokazalo kao problem. Zbog toga u ovoj priči postoji taj jedan specifičan dječak, koji drugo dvoje povezuje i pomaže im da postanu prijatelji, kazala je Jelena Simić nakon barske izvedbe ovog komada. 
Osim priča o djeci i za djecu, o prijateljstvu i mašti, ovo je dakle priča o današnjem društvu i vremenu. Ona nam, kao i samo pozorište uostalom, teško može ponuditi konkretno rješenje, ali može i treba da motiviše svakog ponaosob da promišlja i traži svoje. Otuda je posebno važno da ova priča nađe direktan put do mladih ljudi, a omladinu je, budući da je „Kinez“ namijenjen za mlade uzrasta od 14 ili više godina, najteže animirati u teatru.
Iz dosadašnjeg iskustva čini mi se da je najteže zainteresovati publiku ovog uzrasta. To je zato što u pozorištu ima najmanje sadržaja za njih. Djeca od 12, odnosno 13. do 18. godine su zapostavljena. Pozorišta ne prave predstave za njih. Ovo je jedna takva, mada je i ona na ivici. Može da bude i za mlađi uzrast, isto kao što može biti za tinejdžere, ali i starije. U svakom slučaju, čini mi se da nalazi način da komunicira sa tinejdžerima. A time postižemo ono što smo htjeli, radeći ovu predstavu, istakla je glumica.