Ksenija Popović je crnogorska književnica, rođena 1977. godine u Podgorici. Srednju školu je završila u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je u Italiji sa počastima završila dva fakulteta na “Università Cattolica del Sacro Cuore” u Milanu – Engleski jezik i književnost i Španski jezik i književnost. Govori četiri strana jezika.
Od svoje osamnaeste godine pisala je nedjeljnu kolumnu „Traganja” za dnevni list Pobjeda. Kao apsolventkinja je kratko radila na televiziji “IN“, kao novinarka informativne redakcije i urednica i voditeljka emisije Mene interesuje, a kao prevoditeljka i urednica sarađivala sa izdavačkim kućama “Oktoih” i “Nova knjiga”.
Od 2005. do 2006. godine bila je zaposlena u Ministarstvu inostranih poslova Srbije i Crne Gore. Kao diplomata je boravila u Madridu od 2005. do 2006. godine. Nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, radila je u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija, a u Ambasadi Crne Gore u Rimu je boravila od 2007. do 2009. godine kao šefica konzularnog odjeljenja.
Od 2012. do 2016. godine predvodila je kulturno-zabavnu redakciju Atlas televizije u Podgorici. Uređivala je i vodila emisije u kojima je intervjuisala ličnosti iz svijeta umjetnosti. Takođe, od 2012. do 2016. godine je pokrivala funkciju umjetničke direktorke Podgoričkog međunarodnog sajma knjiga i obrazovanja.
2015. godine bila je producentkinja srednjemetražnog edukativnog igranog filma Ruske kape.
Od septembra 2016. godine je direktorka festivala Barski ljetopis.
2004. godine objavila je prvu knjigu Dječak iz vode, i tako postala prva žena koja je objavila roman u Crnoj Gori, koji je iste godine dobio nagradu “Isidorinim stazama”. 2012. godine objavila je drugi roman, Uspavanka za Vuka Ničijeg, koji je pretočen u pozorišni komad za Budva grad teatar i Narodno pozorište u Beogradu.
Osim pomenutih romana, autorka je i sljedećih djela: Gramatika italijanskog jezika (Nova knjiga, 2006), drama Press(tituacija) sa ko-autorkom Stelom Mišković (2014), kratke priče Prsten, Scena i Sin (Blic – Generacija 23, 2014), scenario za dugometražni film Vuk (2015) i za srednjemetražni film Ruske kape (2015). Od 2010. do 2014. godine vodila je blog Nedovršena rečenica. Autorka je prevoda putopisa Dunav, italijanskog autora Klaudija Magrisa, koji je u fazi objavljivanja u izdavačkoj kući “Nova knjiga”.