U galeriji „Velimir A. Leković“ sinoć je otvorena kolektivna izložba barskih akademskih umjetnika, kojom je zvanično započeo i likovni program 32. „Barskog ljetopisa“.
Kao i prethodne godine okupljeni su slikari i skulptori različitih generacija i stilova, koje je u cilju dodatne afirmacije festival domaćin pozvao. Izložbu je otvorila dr Anastazija Miranović, selektorka likovnog programa. Ona je istakla da je najbolji način da se ovaj dio festivala započne upravo radovima lokalnih umjetnika, te da je intencija organizatora da ovo postane tradicija.
„Započeli smo prošle godine sve ovo, i nadamo se da će sljedeće godine biti još veći broj umjetnika koji su se odazvali našem pozivu. Večeras je izloženo 14 radova barskih akademskih umjetnika, i sve do kraja avgusta posjetioci našeg grada, domaći i strani turisti moći će da vide šta to stvaraju Barani“, zaključila je Miranović.
Jedna od izlagača, Maja Čakalović, rođena je Baranka i magistar vajarstva. Iza sebe ima brojne kolektivne izložbe i nagrade. Ovoga puta ona je prikazala ženske korsete od terakote i patine koji imitiraju bronzu, a simbolizuju ženu ratnicu. Za ovakav tip izložbi kaže da umjetnicima znači prvenstveno zbog kontakta, poznanstava i razmjene iskustva.
„Ja kao Baranka uvijek se odazovem na svaki poziv za kolektivnu izložbu i drago mi je da učestvujem jer je lijepo iskustvo. Mi umjetnici ovdje se srećemo poslije dosta vremena i dragocjeno je vrijeme i iskustvo koje tom prilikom podijelimo“, kazala je Čakalović.
Izložba barskih akademskih umjetnika biće otvorena do kraja trajanja festivala.
Nakon izložbe, sinoć je na platou ispred Dvorca kralja Nikole započeo i književni program ovogodišnjeg festivala. Ljubiteljima književnosti se predstavio Mehmed Đedović, pisac iz Tuzle sa kojim je, u ulozi moderatora, razgovarala Maja Simović, lako i spontano vodeći publiku kroz stvaralački opus ovog potentnog bosansko-hercegovačkog pisca.
Mehmed Đedović piše prozu, poeziju, knjige za djecu, književnu kritiku, esejistiku i novinske tekstove. Njegov plodonosni rad obilježen je brojnim priznanjima među kojima su nagrada „Zija Dizdarević“, nekoliko nagrada Radija BiH, nagrade „Mak Dizdar“, „Sreten Kulenović“, „Ćamil Sijarić“, „Zlatno Planjaxovo pero“ i druge. Regionalna prisutnost za pisca je od izuzetne važnosti, a kako Đedović i sam kaže, mogla bi biti i bolja. Ipak čast mu je što je upravo on otvorio književni program 32. Festivala.
„Na jezičkom govornom području za koje nam ne treba prevodilac jako je bitno da ste prisutni. Sasvim je normalno da pisci iz Bosne dođu ovdje, i pisci iz Crne Gore kod nas, ali mislim ipak da je to moglo biti puno brže i češće. Često kažem za političare koji nas mire, ne mirite nas više totalno ste nas upropastili. Mislio sam da će knjige puno brže prelaziti te granice, da će biti prohodnije. Događa se ali sporadično“, rekao je on.
Đedović je urednik i recenzent brojnih knjiga. Zastupljen je u školskom programu i udžbenicima, njegove priče su prevođene na druge jezike, snimljene kao radio-drame u programu radija BiH, i što je najbitnije vrlo rado se čitaju, a knjige je moguće pronaći i u bibliotekama širom svijeta. Đedovićevo „Malo čudo“ dobitnik je Godišnje nagrade Društva pisaca BiH, a sinoć je upravo ta knjiga promovisana pred barskom publikom.
Đedović skromno i stidljivo govori o nagradama i uspjesima, pa za sebe kaže da voli svijet da posmatra iz ugla malog čovjeka.
„Mislim da je dobrog pisca najlakše upropastiti tako što ga nagradite vrlo mladog. Onda se to sve nešto ispomjera u čovjeku. Ja se svojski trudim da me nimalo sa tog mog puta ne pomjeri nikakva nagrada, da i dalje radim to što radim i kako radim. Da budem prisutan i sa prosjakom na ulici i sa profesorom u katedri. Mislim da ste siromašniji ako se bilo čega od toga odreknete. Na takav način posmatram svijet i pišem. Jer čuda se događaju i u ovom digitalnom ludom brzom vremenu, samo je pitanje u kojoj mjeri ih mi primijetimo i reagujemo”, zaključio je Đedović.